Kad su se kupovali muški ili ženski satovi, za jedan Darwil ste morali izdvojiti oko 6 mjesečnih plaća, i to su jeftiniji modeli, za ove skuplje ste morali izdvojiti i do dvogodišnje plaće. Da danas rade kopije koje su radili 70-tih godina, u cijeloj bivšoj Jugoslaviji koja recimo ima 24 miliona stanovnika, ako bi ih prodali tisuću komada, puno je. Tko bi kupio danas Zastavu 1300, pa čak i da je u njoj super motor. Ali ako se nekome ipak sviđaju retro muški i ženski satovi, svakako bih preporučio.
Omikron mu je bio glavni konkurent. To je kao danas Peugeot i Renault. Ako bi se takvi retro muški i ženski satovi vratili na tržište, mogli bi koštati i od 3 do 7 tisuća kuna, ali mora biti top.
Lady 71, Specimatik, Lux 69, ovi brojevi nisu imali veze sa godinama, to su bili njihovi serijski brojevi. U 80-tim godinama ste mogli kupiti Lux 71. Razlikovali su se po dizajnu. Muški satovi su naravno dominirali, ali ubrzo su se i njihovi ženski satovi počeli proizvoditi i prodavati.
Moderni dizajni/brendovi današnjice moraju nestati, ljudi će uvidjeti da je to mahom prevara, Kina. Mada ženski satovi u toj kategoriji dobro prolaze, zato što žene vole pratiti modu.
Ja bih rekao jednu stvar, a to je da sa Darwilom nema šta da se izgubi, može se samo dobiti, da se malo osmisli, posebno u Švicarskoj, da se malo pozabavi dizajnom, a o kvaliteti sata, kao što je nekad bio, tome nema šta da nedostaje.
Sa onakvim mehanizmom i sa novim dizajnom, to je 100 % uspjeh, i bez reklame ništa, naravno. Darwil je uvijek radio dobre satove, želim im svu sreću, neka naprave brend, dizajn, ambalažu jer je uvijek nešto posebno bio. Neka uzmu u obzir lijepe ambalaže, garancije, vrećice, sitnih poklončića i slično i njihovi muški i ženski satovi će se sigurno opet prodavati.…